Šta da vam kažem braćo i sestre, dešava se. Nije lako, a ni prijatno kada ste ispaljeni, znam, ali nema tog lošeg osećanja koje jedan kvalitetan filmski maraton ne može da odagna, verujte meni.
Ako ste u ovim kritičnim trenutcima ljubitelji "Beležnice" ili nečega tog tipa, sledeća lista vam najverovatnije neće odgovarati. Ako pak želite da odvučete svoje misli na drugu stranu ili da se nasmejete, možda pronađete nešto za sebe. Sve u svemu, ovo su neki od filmova koje ja preferiram da pogledam nakon raskida, a i u ostalim situacijama kada sam izbedačena ili prosto imam želju da zabodem srednji prst u nečije oko.
Nadam se da će ovo nekome i da posluži, a u slučaju da ne, uvek vam ostaje kafana kao lek za ranjeno srce. Tu greške nema.
NAKED LUNCH/ GOLI RUČAK (1991)
Ovo je adaptacija istoimenog romana Vilijama S. Barouza koju je režirao multitalentovani Kanađanin, Dejvid Kronenberg. U pitanju je sci-fi drama koja definitivno nije za svačiji stomak, a ni um. U scenario su ubačeni i momenti iz Barouzovog života, tako da je ovaj film miks izmišljenog i onoga što se piscu zaista dogodilo.
Vilijam Li je bivši džanki koji se bavi istrebljivanjem buba. Jednom prilikom mu usred posla ponestaje insekticida i tada saznaje da njegova žena koristi isti kako bi se uradila, mešajući ga sa laksativom za bebe. Ubrzo se i on navuče, saznaje da je tajni agent i slučajno ubija suprugu. Bežeći od zakona, Li dospeva u gradić na severu Afrike, gde počinje da piše izveštaje za svoje nadređene i otkriva proizvodnju i distribuciju "crnog mesa", opijata koji se dobija od unutrašnjih organa džinovske stonoge.
U slučaju da ste gadljivi, zaobiđite "Goli ručak" u širokom luku jer ćete se nagledati buba koje progovaraju na dupe (bukvalno) i raznoraznih vanzemaljskih bića. Ovaj film nije za vas ni ako ste homofobični ili imate strah od igala. Ako se pak i sami bavite pisanjem, predložila bih vam da ga odgledate, jer se ovde pre svega govori o stvaralačkom procesu, a pisci ipak najbolje razumeju koliko on može biti destruktivan.
Način na koji meni dotični film pomaže u momentima neraspoloženosti je što me veoma efikasno odvlači od patetičnih misli, a i bude mi drago što nemam muža da me slučajno upuca u glavu. Uglavnom, sve preporuke ako tražite nešto malo čudnije i drugačije.
Tu je i dokumentarac "William S. Burroughs: A Man Within", koga interesuju detalji iz života ovog pisca.
ANNIE HALL/ ENI HOL (1977)
Pored toga što je ovo jedan od najhvaljenijih filmova režisera Vudija Alena, za mene predstavlja i obaveznu terepiju nakon svakog raskida u proteklih nekoliko godina. Vudi je takođe napisao scenario uz pomoć Maršala Brikmana sa kojim je sarađivao na nekoliko projekata.
Upoznajemo Alvija Singera (Vudi Alen), neurotičnog, ali veoma inteligentnog komičara, i Eni Hol (Dajana Kiton), pomalo nesigurnu, ali veselu kreaturu koja peva po noćnim klubovima. I oni se međusobno upoznaju, zaljubljuju se i započinju vezu. Ono što ovu romantičnu komediju razlikuje od ostalih je što takođe u nekom momentu i raskidaju te nastavljaju svoje živote jedno bez drugoga, a pri tome niko ne umre od tuge ili slično.
Izuzetno duhovit film, za one kojima prija Vudijev specifični humor. Alen je koristio najrazličitije tehnike kako bi ispričao priču: stavljanje sebe ili drugih u uloge posmatrača u flešbekovima, korišćenje titlova da bi se otkrilo šta sagovornici zaista misle i ostalo.
Ako se slučajno zajebete pa istripujete da ne možete da živite bez neke osobe, odgledajte ovo, dođite sebi. Ono što nam "Eni Hol" poručuje je da treba da se pomirimo sa tim da su neki ljudi samo prolaznici u našem životu i da je to prirodna stvar i još jedno novo iskustvo koje one pametnije nečim i nauči.
"Tip dolazi kod psihijatra i žali mu se: Doktore, moj brat je lud, ubeđen je da je kokoška. Doktor ga pita: Pa zašto ga ne prijavite? Tip odgovara: Bih ja, ali trebaju mi jaja. To je ono što ja otprilike mislim o vezama, totalno su iracionalne i apsurdne, ali pretpostavljam da svi iznova stupamo u iste jer su većini nas potrebna jaja." Alvi Singer
THE EXTERMINATING ANGEL/ ANĐEO UNIŠTENJA (1962)
Ova drama, u režiji poznatog Španca Luisa Bunjuela spada u avangardni film, tačnije nadrealizam. Kada je rad ovog režisera u pitanju, ili ga uzdižu u nebesa, ili ga smatraju precenjenim. Što se mene tiče, jedno je sigurno - Bunjuel je kralj apsurda.
Dvadesetak gostiju, svi članovi visokog društva, dolaze na večeru u vilu bogatog bračnog para. Iz nepoznatih razloga, posluga napušta kuću pre početka večere i ostaje samo jedan od zaposlenih. Sve teče uobičajnim tokom, hrana, piće, šala i čašica pred spavanje u salonu. Međutim, kada dolazi trenutak za razilaženje, prisutni odlučuju da ostanu i preko noći. Ujutru shvataju da im neka neobjašnjiva sila ne dozvoljava da napuste kuću, a zatim nastaje panika. Da li je to sve u njihovoj glavi ili ih zaista nešto fizički sprečava da izađu napolje? Bunjuel nam stavlja do znanja da ugrožen čovek, lišen hrane, vode, a
pre svega slobode, ne reaguje ništa drugačije nego bilo koja životinja.
Iz nekog razloga, "Anđeo uništenja" je onaj film koji je po meni dobar izbor kada ste izbedačeni ili vam se dešava nešto za šta smatrate da jednostavno nema smisla. Obično zaista i nema, a to čovek često najteže prihvata i pokušavajući da objasni neobjašnjivo stvara u sebi osećaj nesigurnosti i očaja.
Možda, kao što tvrdi Kami, između čoveka i sveta postoji nesklad, možda su stvari u našim životima nekada "niđe veze", a možda treba da se pomirimo sa tim kao činjenicom i jednostavno da nastavimo.
SOME LIKE IT HOT/ NEKI TO VOLE VRUĆE (1959)
"Neki to vole vruće" je jedna od najboljih komedija svih vremena, a režirao je Bili Vajlder koji se angažovao i oko scenarija.
Glavni likovi su muzičari Džo (Toni Kertis) i Džeri (Džek Lemon) koji slučajno postaju očevici gangsterskog obračuna. Kako bi sačuvali živu glavu, priključuju se ženskom orkestru, naravno prerušeni u žene, i odlaze na Floridu. Obojica odlepljuju za koleginicom iz benda, Šećerom, koju glumi Merilin Monro. Džo se maskira u milionera ne bi li je zbario, a Džerija spopada pravi milioner, naravno misleći da je ovaj stvarno ženskog pola. Uglavnom svi se nešto prerušavaju, štekaju alkohol u termoforu za noge i usput beže od mafijaša koji žele da ih likvidiraju.
Jako zabavna crno - bela komedija koja će vas sigurno oraspoložiti i nasmejati. Ja sam je pogledala sigurno petnaestak puta i ubeđena sam da mi nikada neće dosaditi. "Neki to vole vruće" je preteča svih onih filmova u kojima se muškarci pretvaraju da su žene ("Tutsi", "Gospođa Dautfajer"), ali je i dalje najzabavnija.
Poslednja scena je možda i najjača i živi je dokaz da ako je liku stalo do vas, neće mu smetati nijedna vaša mana, pa čak ni to što ustvari niste žensko.
AFTER HOURS/ U SITNE SATE (1985)
Po meni ovo je najbolji film koji je Martin Skorseze ikada režirao, uz dužno poštovanje prema "Taksisti" i "Dobrim momcima". U pitanju je crna komedija koja u sebi sadrži i dosta elemenata trilera, a scenario je napisao Džozef Minion.
Pol Haket je programer u jednoj Njujorškoj kompaniji i živi monotonim životom. Upoznaje Marsi u lokalnom kafiću i ona mu ostavlja svoj broj telefona. Pol joj se javlja kasnije te večeri, a Marsi ga poziva da dođe u njen stan u Sohou. Kobna greška, jer od momenta kada seda u taksi, Polu počinju da se dešavaju veoma čudne stvari. Samo ću dodati, ne odlazite u Soho posle ponoći ako vam je život mio.
U slučaju da ste "popili ispalu" i ne znate šta ćete od sebe, od srca vam preporučujem ovaj film. Kao prvo, 97 minuta ćete biti skoncentrisani na sranja koja se dešavaju baksuznom programeru i nećete dolaziti u iskušenje da šaljete patetične ( ili u nekim slučajevima agresivne, khm) poruke bivšem/bivšoj. Kao drugo, možda će vam biti malo lakše što niste u nepoznatom delu grada, bez telefona, novca, ostavljeni na milost i nemilost prilično neobičnih ljudi. Možda pomislite: Hej, bar me niko nije obložio gipsom.
Нема коментара:
Постави коментар